Pseudotumori glasnica: čvorići, polipi, ciste, Reinkeov edem, granulomi

Očekivano vreme čitanja: 11 минута

Pseudotumori glasnica su naziv za grupu promena na glasnicama koje izgledom mogu podsećati na izrasline ili zadebljanja, ali nisu zloćudne. U ovu grupu se najčešće ubrajaju čvorići na glasnicama, polipi glasnice, ciste glasnice, Reinkeov edem, kontaktni granulomi i druge benigne promene koje mogu značajno promeniti kvalitet glasa.

Pacijent najčešće ne dolazi zato što zna koju promenu ima, već zato što primećuje da mu se glas promenio. Glas može postati promukao, hrapav, dublji, slabiji, vazdušast, napet ili zamorljiv. Nekada puca pri govoru ili pevanju, nekada se pogoršava tokom dana, a nekada se ne vraća u normalu ni posle odmora.

Važno je naglasiti da reč „pseudotumor“ ne znači karcinom. Ona ukazuje na to da postoji promena koja zauzima prostor ili menja oblik glasnice, ali je najčešće benigne prirode. Ipak, svaka promuklost koja traje ne treba se lečiti napamet. Bez pregleda glasnica ne može se pouzdano znati da li je u pitanju čvorić, polip, cista, Reinkeov edem, upala, leukoplakija, poremećaj pokretljivosti ili neka ozbiljnija promena.

Benigne lezije glasnica, kao što su čvorići, polipi i ciste, mogu nastati na jednoj ili obe glasnice i najčešće su povezane sa prekomernim ili nepravilnim korišćenjem glasa. Lečenje može uključiti vokalnu terapiju, promenu glasovnih navika, lečenje faktora iritacije, a kod odabranih pacijenata i operaciju.

Zašto pseudotumori menjaju glas?

Glas nastaje vibriranjem glasnica. Da bi glas bio čist, glasnice treba da budu elastične, pokretne i da se pravilno zatvaraju. Kada se na jednoj ili obe glasnice pojavi zadebljanje, otok, polip, čvorić ili cista, zatvaranje više nije pravilno, a vibracija postaje neujednačena.

Zbog toga glas postaje promukao, hrapav, vazdušast ili slabiji. Pacijent često pokušava da nadoknadi loš kvalitet glasa tako što govori jače, napetije ili uz veći pritisak. Time se glasnice dodatno opterećuju i nastaje začarani krug: promena remeti vibraciju, pacijent se napreže da bi govorio, a naprezanje dodatno pogoršava zamor i iritaciju.

Benigne promene glasnica, bez obzira na tačan tip, remete zatvaranje i vibracioni obrazac glasnica, zbog čega je određivanje vrste promene važno za izbor lečenja.

Čvorići na glasnicama

Čvorići na glasnicama najčešće nastaju zbog dugotrajnog preopterećenja glasa. Tipični su kod nastavnika, pevača, glumaca, vaspitača, trenera, predavača, zaposlenih u kol centrima i ljudi koji mnogo govore. Često su obostrani i simetrični, na mestu najvećeg kontakta glasnica.

Mogu se zamisliti kao zadebljanja koja nastaju zbog ponavljanog trenja i pritiska. Kod nastavnika se često javljaju zbog govora u buci i dugog predavanja bez pauze. Kod pevača mogu nastati zbog pevanja preko zamora, neadekvatne tehnike ili prevelikog opterećenja glasa.

Simptomi su promuklost, hrapav glas, zamor glasa, pucanje glasa i pogoršanje tokom dana. Kod pevača se može javiti gubitak sigurnosti u visinama, manji raspon glasa i osećaj da glas „ne sluša“. Čvorići se najčešće leče vokalnom terapijom, korekcijom glasovnih navika i smanjenjem glasovnog naprezanja. Operacija obično nije prvi izbor.

Polip glasnice

Polip glasnice je najčešće jednostrana benigna promena. Može nastati posle jačeg glasovnog napora, vikanja, pevanja preko zamora, jakog kašlja ili lokalne povrede sluznice. Pušenje, refluks, alergija, slivanje sekreta i hronična iritacija mogu doprineti njegovom nastanku ili održavanju tegoba.

Za razliku od čvorića, polip je često pojedinačan i može više mehanički ometati zatvaranje glasnica. Glas može biti hrapav, vazdušast, slab, promenljiv i brzo zamoran. Kod pevača se često prvo primeti nesigurnost tona ili pucanje glasa.

Manji polipi se nekada prate uz vokalnu higijenu i terapiju pridruženih faktora, ali mnogi polipi, naročito ako su veći ili dugo traju, zahtevaju fonohiruršku procenu. Cilj nije samo ukloniti promenu, već sačuvati što bolji kvalitet glasa.

Cista glasnice

Cista glasnice je zatvorena promena koja se nalazi u samoj sluznici glasnice. Za razliku od čvorića, koji su često površinska zadebljanja nastala opterećenjem, cista može dublje remetiti vibraciju glasnice. Zato glas često zvuči hrapavo, tvrdo, napeto ili nestabilno.

Cista može biti urođena ili stečena, a pacijent je često primeti tek kada počne promuklost ili zamor glasa. Kod pevača i profesionalnih korisnika glasa i mala cista može praviti veliki problem jer narušava finu vibraciju glasnice.

Ciste se često ne povlače samo vikalnom terapijom. Terapija može smanjiti naprezanje i poboljšati funkciju glasa, ali se kod izraženih simptoma može razmatrati fonohirurško lečenje. Odluka se donosi nakon laringoskopije i, kada je dostupno, detaljnije procene vibracije glasnica.

Reinkeov edem

Reinkeov edem je otok površinskog sloja glasnica. Najčešće se povezuje sa dugogodišnjim pušenjem, ali mogu doprineti i refluks, hronična iritacija i prekomerno korišćenje glasa. Tipično dovodi do dubokog, grubog, hrapavog glasa. Kod žena je često posebno upadljivo kada glas postane znatno dublji nego ranije.

Reinkeov edem nije karcinom, ali je znak hroničnog oštećenja i iritacije glasnica. Prestanak pušenja je ključan jer bez uklanjanja tog faktora nema stabilnog oporavka sluznice. Kod blažih promena prestanak pušenja i vokalna higijena mogu pomoći, dok izraženiji edem često zahteva fonohiruršku procenu.

Kontaktni granulom

Kontaktni granulom je benigna promena koja se najčešće javlja u zadnjem delu grkljana, u predelu gde se glasnice i hrskavice grkljana međusobno dodiruju. Može biti povezan sa laringofaringealnim refluksom, jakim kašljem, agresivnim čišćenjem grla, naprezanjem glasa ili prethodnom intubacijom.

Pacijent može imati promuklost, osećaj stranog tela u grlu, bol ili neprijatnost pri govoru, kašljucanje i stalnu potrebu da pročisti grlo. Kod granuloma je posebno važno prekinuti začarani krug iritacije: refluks ili kašalj iritiraju grkljan, pacijent čisti grlo, čišćenje dodatno povređuje sluznicu, a promena se održava.

Lečenje je često konzervativno i usmereno na refluks, glasovnu higijenu, smanjenje kašlja i čišćenja grla. Operacija se razmatra selektivno, jer se granulomi mogu vraćati ako se osnovni uzrok ne kontroliše.

Šta imaju zajedničko svi pseudotumori glasnica?

Zajedničko im je to što menjaju vibraciju glasnica i dovode do promuklosti. Iako se međusobno razlikuju, pacijent ih ne može pouzdano razlikovati po glasu. Čvorić, polip, cista, Reinkeov edem, granulom, hronični laringitis ili početna sumnjiva promena mogu dati sličan simptom: glas koji traje promenjen.

Druga zajednička osobina je da se ne leče svi isto. Čvorići često dobro reaguju na glasovnu terapiju, polipi i ciste ponekad zahtevaju fonohiruršku procenu, Reinkeov edem se ne može ozbiljno lečiti bez prestanka pušenja, a granulom se često vraća ako se ne kontrolišu refluks i čišćenje grla.

Zato je osnovno pravilo: prvo videti glasnice, pa tek onda odrediti terapiju.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se postavlja ORL pregledom i laringoskopijom. Laringoskopija omogućava da se vide glasnice, njihova pokretljivost, zatvaranje i promene na površini. Pregled se može raditi rigidnim instrumentom kroz usta ili fleksibilnim endoskopom kroz nos, u zavisnosti od situacije i saradnje pacijenta.

Kod profesionalnih korisnika glasa, pevača i pacijenata sa finim smetnjama glasa korisna je i stroboskopija, ako je dostupna, jer omogućava detaljniju procenu vibracije glasnica. To je posebno važno kod cista, manjih polipa, ožiljaka i promena koje se ne vide dovoljno samo običnim pregledom.

Smernice za promuklost preporučuju laringoskopiju ako se disfonija ne povuče ili ne poboljša u roku od tri nedelje, ili ranije ako postoji sumnja na ozbiljniji uzrok. Takođe se ne preporučuje raditi CT ili MRI pre vizualizacije larinksa kod pacijenta kome je osnovna tegoba promena glasa.

Kako se leče pseudotumori glasnica?

Lečenje zavisi od vrste promene, trajanja tegoba, profesije pacijenta, kvaliteta glasa i faktora koji održavaju iritaciju. Kod mnogih pacijenata prvi korak je glasovna higijena: smanjenje vikanja, govora u buci, dugog telefoniranja, pevanja preko zamora, agresivnog čišćenja grla i govora dok je glas izrazito promukao.

Važna je i terapija pridruženih faktora: refluksa, alergije, slivanja sekreta, kašlja, suvog vazduha i pušenja. Ako se ti faktori ne kontrolišu, glasnice ostaju iritirane i rezultat lečenja je slabiji.

Vokalna terapija je naročito važna kod čvorića i funkcionalnog preopterećenja glasa, ali ima ulogu i pre i posle operacije polipa, cista ili drugih promena. Kod odabranih pacijenata razmatra se fonohirurgija, čiji cilj nije samo uklanjanje promene, već očuvanje kvaliteta glasa. Benigne lezije glasnica najčešće se leče kombinacijom vokalne terapije, promena ponašanja koje poboljšavaju zdravlje glasa i, kada je potrebno, operacijom.

Šta pacijent ne treba da radi?

Pacijent ne treba da leči dugotrajnu promuklost pastilama, čajevima, antibioticima ili lekovima za refluks bez pregleda glasnica. Ne treba forsirati glas, vikati, pevati preko zamora ili dugo govoriti u buci. Ne treba ni šaputati kao „terapiju“, jer šapat kod mnogih osoba dodatno napreže glasnice.

Ne treba stalno agresivno čistiti grlo. Svako snažno pročišćavanje dovodi do sudaranja glasnica i dodatno pogoršava iritaciju. Bolje je uzeti gutljaj vode, progutati pljuvačku ili kratko zakašljati bez naprezanja.

Kod pušača posebno nije dobro mesecima pripisivati promuklost cigaretama bez laringoskopije.

Kada treba otići ORL lekaru?

ORL pregled je potreban ako promuklost traje duže od tri nedelje, ako se pogoršava, ako se ponavlja, ako se glas brzo zamara ili ako pacijent profesionalno koristi glas. Pregled je potreban i ranije kod pušača, kod osoba posle operacije vrata ili štitaste žlezde, posle intubacije, kod bolova pri gutanju, otežanog gutanja, krvi u ispljuvku, otežanog disanja, čvora na vratu ili neobjašnjivog gubitka telesne mase.

Kod pevača, nastavnika, predavača i drugih profesionalnih korisnika glasa ne treba dugo čekati, jer rani pregled često sprečava da prolazni problem postane hroničan.

Zaključak

Pseudotumori glasnica su najčešće benigne promene koje mogu značajno narušiti kvalitet glasa. U ovu grupu spadaju čvorići, polipi, ciste, Reinkeov edem, kontaktni granulomi i slične promene. Njihova zajednička posledica je poremećaj vibracije glasnica, zbog čega glas postaje hrapav, promukao, slabiji, dublji, vazdušast ili zamoran.

Iako najčešće nisu opasni, pseudotumori glasnica ne treba da se dijagnostikuju napamet. Svaka promuklost koja traje zahteva pregled glasnica. Tek laringoskopijom se može utvrditi da li je u pitanju benigna promena, upala, funkcionalno preopterećenje ili nešto što zahteva dodatnu obradu.

Najvažnija poruka je jednostavna: ako glas traje promenjen duže od nekoliko nedelja, posebno kod pušača i profesionalnih korisnika glasa, potreban je ORL pregled i laringoskopija. Cilj nije samo da promuklost prođe, već da se sačuva zdrav, funkcionalan i pouzdan glas.

Često postavljena pitanja

Šta su pseudotumori glasnica?

Pseudotumori glasnica su najčešće benigne promene koje mogu izgledati kao izrasline ili zadebljanja na glasnicama. U njih spadaju čvorići, polipi, ciste, Reinkeov edem i kontaktni granulomi.

Da li su pseudotumori glasnica karcinom?

Najčešće nisu. Reč je uglavnom o benignim promenama. Ipak, dugotrajna promuklost zahteva pregled glasnica da bi se tačno utvrdio uzrok.

Koji je najčešći simptom?

Najčešći simptom je promuklost. Glas može biti hrapav, slab, dublji, vazdušast, napet, nestabilan ili zamoran.

Ko najčešće dobija ove promene?

Često se javljaju kod nastavnika, pevača, glumaca, vaspitača, trenera, predavača, zaposlenih u kol centrima, pušača i osoba sa refluksom ili hroničnim kašljem.

Da li su čvorići i polip isto?

Ne. Čvorići su obično obostrani i povezani sa dugotrajnim glasovnim opterećenjem. Polip je češće jednostran i može nastati posle jačeg glasovnog napora ili lokalne povrede sluznice.

Šta je Reinkeov edem?

Reinkeov edem je otok površinskog sloja glasnica, često povezan sa dugogodišnjim pušenjem. Glas postaje dublji, grub i promukao.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se postavlja ORL pregledom i laringoskopijom. Kod finih promena glasa može biti korisna i stroboskopija.

Da li je potrebna operacija?

Zavisi od vrste promene. Čvorići se često leče glasovnom terapijom, dok polipi, ciste i izražen Reinkeov edem kod nekih pacijenata zahtevaju fonohirurško lečenje.

Da li glasovna terapija pomaže?

Da. Glasovna terapija je važna kod čvorića, nepravilnog korišćenja glasa i kao priprema ili rehabilitacija kod pacijenata koji su operisani.

Kada treba otići lekaru?

Ako promuklost traje duže od tri do četiri nedelje, ako se pogoršava, ako profesionalno koristite glas ili ako ste pušač, potreban je ORL pregled i pregled glasnica.

Saznajte
više